Branje maslina bi počinjalo u studenom i trajalo bi sve do Nove Godine, ovisno o urodu. Ipak se nastojalo masline pobrati do Nove Godine jer se običavalo kazati: «Što ostane po Božiću, ostane i po godišću», što bi značilo da će i propasti.

Prerada maslina vršila bi se na dva načina. U starija doba masline su se gnječile nogama, pa čak i rukama, pri čemu ih se prolijevalo vrućom vodom u specijalno za to rađenim vrećama od vune. U novije vrijeme masline su se mljele i njihovo tijesto cijedilo u posebnim prešama, također uz upotrebu vruće vode. Ove prve preše su se radile isključivo na ruke, uz upotrebu ljudskih mišicaa  poslije hidraulične preše, motorne, zatim električne.

Da bi se dobilo kvalitetno ulje, maslinovo zrnje uvijek trena držati u morskoj vodi sve do prerade, a dobiveno ulje se točilo i čuvalo u kamenicama. Dio dobivenog ulja bi se prodao, a dio se ostavljao za kućanstvo. Zbog Svetog statusa Maslinove grane vjerovalo se da se ne sprema dobro onoj kući koja bi ostala bez ulja. Za količinu ulja koja se dobije iz neke mase bi se kazalo da toliko maslina plaća. Na primjer, nekome bi maslina plaćala 12, a nekomu 15 %.