Ulje, u narodu zvano zlato imalo je važnu ulogu u gospodarskim prihodima, a još više od toga u prehrani stanovništva. Maslina je biljka koja jako sporo raste, treba joj barem 5 do 10 godina da dade prve plodove. Zbog toga je vrlo zanimljivo gledati s kojom ljubavi čovjek sadi i voli maslinu. Toliko voli i svoje potomke. I to je sigurno utjecalo na status masline kao svete biljke. Rijetko su se odvajale posebne površine za maslinike. Masline su sađene kada bi se zasadio vinograd. Tada bi se po krajevima i sredini sadile masline. Kada bi loze isušile masline bi ostale i tako bi nastao maslinik. Za uzgoj masline nije potreban veliki trud. I to je dalo maslini da bude biljka siromašnih koja daje zlatan plod. Dovoljno ju je svake dvije do tri godine malo nagnojiti i jednom do dva puta okopati i onda obrati plod. Maslinu treba još i urediti škarama, time je osvježiti.

Kad maslina cvijeta (u svibnju) naročito su nepoželjni vjetar i kiša. Još se vjerovalo da na dan Velike Gospe (15. kolovoza) u plod masline ulazi prva cvraga (crk, kapljica) ulja, bar se tako vjerovalo. Od tada, pa sve do branja (na Dan Mrtvih, 2. studenog) svako zrno koje bi otpalo bilo zbog vjetra ili zbog crva bi se skupilo i stavilo u morsku vodu do prerade. U mjesecu rujnu ubrala bi se jedna manja količina nezrelih maslina koje bi se natukle i zatim neko vrijeme močile u morskoj vodi, nakon čega bi se oprale i spremile u staklenke i u pitare (kamene posude), nalivene s morem s dodatkom isjeckanih grana koromača. Ovako bi se pripremale masline za jelo, a jele su se do proljeća, pa i kasnije.